subota, 28.10.2006.

Berlinski zid

Hitlerova agresivna politika pripajanja susjednih zemalja kako bi se za njemački narod osvojio "životni prostor" (Lebensraum) izazvala je 2. svjetski rat 1. rujna 1939. godine. Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog kopna, kao i znatan dio Sovjetskog Saveza. Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat. Nakon Hitlerova samoubojstva, Njemačka je kapitulirala 8. svibnja 1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, 15 milijuna useljenika i 45 godina podijeljene Njemačke.

Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100,000 stanovnika.
Image Hosted by ImageShack.us
Građani Londona, Coventryja, Bristola, Liverpoola i drugih britanskih gradova mnogo su propatili tijekom njemačkih zračnih napada. U nekoliko prilika i više od 1000 ljudi poginulo je u jednoj noći pod bombama njemačkog ratnog zrakoplovstva. No te strahote blijede do beznačajnosti pred katastrofom koja je snašla prelijepi grad Dresden kad su ga britanski i američki bombarderi sravnili sa zemljom.

Prvi val od 800 bombardera tipa Lancaster stigao je noću 13. veljače 1945. Preplavili su središte grada razornim eksplozivnim i zapaljivim bombama. Sutradan se pojavilo 400 američkih letećih tvrđava i isporučilo svoj uništavajući pozdrav. Nemoguće je izračunati broj poginulih, ali navodilo se i 130 000. Njemačke vlasti morale su gomilati tijela na ulicama i spaljivati ih na tisuće.

Danas ne vidimo vojne razloge za tako opsežno razaranje. Dresden nije imao stratešku važnost i bio je prenapučen ljudima koji su bježali od Rusa. Njegovo uništenje potaknulo je pitanja o djelotvornosti strateškog bombardiranja, a da i ne govorimo o njegovoj moralnosti.

Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo 1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Godine 1949. na temelju konferencije u Jalti osnovane su dvije njemačke države: Zapadna Njemačka (Savezna Republika Njemačka), koja je izvorno imala dvanaest saveznih država, i Istočna Njemačka (Njemačka Demokratska Republika) s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila Zapadnoj Njemačkoj 1957. godine.

Zamišljen kao brana od kapitalizma, Berlinski zid je ugledao svjetlost dana 13.08.1961. godine. Njegovu gradnju pokrenula je istočnonjemačka komunistička vlast. Službeno objašnjenje bilo je: "Zid će stajati tu stotinu godina, on našu Republiku štiti od razbojnika i fašista". Njime se nastojalo spriječiti i masovni bijeg državljana DDR-a na zapad. Samo između 1949. i 1961. g. u Zapadnu Njemačku pobjeglo je više od 2,5 milijuna osoba. Unatoč nevjerojatnom osiguranju postavljenog zida mnogi su uspjeli pobjeći, a nekoliko stotina onih nesretnih je u toj namjeri ubijeno. Pokušaj bijega bio je najveći mogući zločin, a u njemu je uhvaćeno više od 5 000 osoba. Njihova djeca su nakon toga bila prisiljena mijenjati svoja prezimena, a supružnici su prisiljeni na traženje rastave. Bijeg koji je izazvao najviše pozornosti bio je onaj kada su dvije obitelji 1979. g., napravile balon od najlona i odjeće i pod okriljem noći uspjele sletjeti u zapadni Berlin.

Ukupna dužina zida je bila 165 kilometara, od kojih je 45 prolazilo kroz grad, a ovaj ostatak je obrubljivao zapadni Berlin. Nedavno je tri tone zida predsjednik Bundestaga poklonio Ujedinjenim narodima. Oni koji posjete Berlin još uvijek mogu vidjeti njegovih par kilometara.
Sa zapadne strane zid se pretvorio u umjetnićko djelo, jer je tisuće ljudi svoje crtačke sposobnosti oprobalo na njemu. Sada je grafitima zid ispunjen s obje strane, a ponegdje se mogu pronaći i imena koja definitivno potječu iz naših krajeva.

Padom komunističke vlasti u studenom 1989. g. pao je i sam zid, a mnogi kažu da je to bio i kraj komunizma i podijeljene Europe. Ljudi su započeli s trganjem zida, tko je s čim mogao. Stotine tisuća ljudi su 9. studenog prešli neprirodno nametnute granice i posjetile drugi dio svoga grada. Tamo ih je u bankama čekalo po 100 DM, s koliko ih je počastila kapitalistička Njemačka. Razbijeni dijelovi zida uzimani su kao suveniri, a to je kasnije prešlo u biznis. Mnogi su zaradili popriličnu lovu prodavajući komade, suvenira željnim turistima. Tako neki doma imaju obični komad betona koji nikada nije ni vidio berlinski zid. Još uvijek se berlinski turizam dobrim dijelom hrani slavom zida. U novije doba u Berlinu možete kupiti razglednice, koje osim slika sadrže i navodno orginalne komadiće zida.
Dan pada zida mnogi karakteriziraju kao dan poslije kojega više ništa neće biti kao prije. Slično kao što se govorilo za rujanske terorističke napade. Napravljeno je nešto što nikada prije nije napravljeno.
Mnogi filmovi su se pozabavili s tematikom berlinskog zida. Ponajviše je bilo špijunskih, ali bilo je tu i onih koji su se odvažili prikazati i život običnih ljudi s njegove "lošije" strane. "Sunčana strana ulice" jedan je od filmova koji taj život prikazuje na neki drugačiji, vedriji način. Svakako preporučam!
Kod nas je postojao i vrlo dobar punk bend "Berlinski zid", a nažalost snimio je samo dva demo albuma (1979.-1980.) s kojima je postigao veliku slušanost.

Kad su Sovjeti počeli usporavati, a potom i zaustavljati cjelokupan promet prema Zapadnom Berlinu, zapadne sile imale su jasan izbor – opskrbljivati grad zrakom ili ga napustiti. Odbrale su prvu mogućnost i odmah se suočile s golemim logističkim problemima. Pomnim planiranjem, gotovo neprekidnom službom pilota, utovarivača i kontrolora zračnog prometa, te upotrebom hidroaviona i konvencionalnih zrakoplova, hrana i ostale nužne potrepštine stizale su u grad; u jednom je dopremljeno 7000 tona u jednom danu.

Berlinski zračni most trajao je godinu dana; u svibnju 1949. Sovjeti su dopustili prolaz vlakovima i kamionima te je zračni most prekinut u rujnu.

Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 1990. godine.


| 13:08 Komentari (18) Isprintaj #

utorak, 17.10.2006.

Osoba koju ste nazvali isključila je svoj mobilni telefon ili je privremeno nedostupna...

Jeste li ikad imali onakvih dana da su vas svi (ili netko) toliko doveli do ruba živaca da ste se poželjeli zatvoriti u sobu/kuću/kupaonicu i slično i ne izlaziti iz tog svog mira najmanje dva dana, a možda i cijeli tjedan? No, onda je zazvonio mobitel/telefon i nakon kratkog razmišljanja odlučili ste se ipak javiti jer možda je nešto hitno..Naravno nije bilo ništa hitno i najvjerojatnije su vam se živci još više približili kraju...

Eh, ako jeste...onda pročitajte slijedeći post....A ako niste....pročitajte ga za svaki slučaj...thumbup

Često mi se događa da su mi svi ti ljudi koji me okružuju pomalo, rekla bih, na teret. Dojadi vam čekati cijeli dan neki banalan razgovor ili biti 0-24 dostupan.


Realno, otkad je mobitel ušao u moj život, možda me svega 15 min.nije bilo moguće dobiti. Broj sati razgovora na mojem glasi: Dolazni: 20:45:56, Odlazni: 1:02:51 što bi značilo da mene često zivkaju (mobitel je relativno novi) i stoga nije ni čudno što čeznem za danima kada su mobitele posjedovale samo "teške seljačine" i "snobovi", a nama "običnom puku" je bio posve nepotreban.

E pa uspjela sam stati tome na kraj i biti malo nedostupna!Zamijenila sam mobitel sa frendicom kojoj njen ne valja jer ne želi naći mrežu pa je stalno nedostupna - točno ono što meni treba! Em kaj ne gledam non-stop u mobitel da bi vidjela jel me tko zvao i em kaj se ne živciram ako netko nazove kad nisam u najboljem raspoloženju...

Osjećam se totalno rasterećeno, najveći su mi gušt one porukice "Tko-me-zvao" kad na trenutak mobitel nađe mrežu...He he, koliko me ljudi danas pokušavalo dobiti...Nek vide kako je to kad sam "privremeno nedostupna"...Oni koji me stvarno trebaju, znaju kako će me dobiti..naughty

Ništa, ostajte mi dobro i definitvno iskušajte moju metodu ako imate istih problema...mah

| 20:29 Komentari (15) Isprintaj #

nedjelja, 15.10.2006.

Slika vrijedi tisuću riječi....


Image Hosted by ImageShack.us

| 17:09 Komentari (19) Isprintaj #

srijeda, 11.10.2006.

Hrvatska - Engleska

Danas su Zagreb preplavili navijači obiju ekipa...i policija... Bilo ih je na svakom koraku i drago mi je da su se naši barem po tom pitanju potrudili, a sad dal dovoljno, vidjet ćemo u prvim vijestima...

Engleski navijači su mi u globalu bili jako simpatični, i nadasve pristojni. Moram priznati, bilo mi je čudno vidjeti ih kako sjede s kriglom točene Žuje, a ne nekog stranog piva.

Naravno, svi su bili obučeni u prepoznatljive boje svoje reprezentacije, a neki su za suvenire kupovali i naše dresove. Zagreb im se jako dopao i cijelo vrijeme su hodali s kamerama i fotićima centrom pokušavajući uloviti što više naših znamenitosti.
Image Hosted by ImageShack.us
Posebno mi se dopalo potpisivanje njihove navijačke zastave na trgu. Koliko sam upućena, ta zastava ih prati na svim utakmicama i mogao je bilotko napisati bilošta na nju. Nije, Bogu hvala, bilo rasističkih ispada! Frendice i ja smo ostavile zlatnim slovima poruku: "Kisses from Croatia! Bea & Anja & Sanja 11.10.2006." i baš se ponosim što će ti naši "zlatni poljupci" obići cijeli svijet...smijeh

A večeras ću držati palčeve da ovaj put ipak mi budemo ti bolji koji će slaviti uz svoju zastavu....hrvatskamah

| 18:23 Komentari (16) Isprintaj #

nedjelja, 08.10.2006.

"Sudnica"

Da, došlo je i mojih 5 minuta slave...Osim u snimanju pjesmama, okušala sam se i u glumi...rofl

Prije kojih mjesec dana snimila sam epizodnu ulogu u «Sudnici» koju sam dobila nakon odrađenog castinga...Jest da je sama kvaliteta serije na minimalnoj razini, a o glumi da ne pričamo, bilo mi je to jedno od ljepših iskustava u životu...

Čudno je kada se jednom nađete iza svega onoga što inače gledate na televiziji. Sve vam to pomalo izgleda nestvarno...Sudnica je u stvarnosti mnogo manja nego kao što se čini na televiziji...

Najviše me se dojmila, tipično za ženski rod, šminka. Fascinantno je što može stručnjak napraviti od vašeg lica npr.da sa stvarno i više nego dostatnom količinom make-up-a na licu izgledate sasvim prirodno.

Na set smo morali doći obučeni u svoju odjeću, dakle oni silni sponzori navedeni na kraju serije oblače samo suca i odvjetnike. Striktno su bili zabranjeni stni uzorci kao karirano, prugice ili točkice i jednobojne kombinacije.

Scenarij smo dobili par dana prije, a sam dan prije smo odradili i glumačku probu. Također su nam dane i upute za uklanjanje standardnih govornih pogrešaka pri glumljenju koje su sljedeće:

1.NE GOVORITE KNJIŽEVNIM JEZIKOM, NEGO ONAKO KAKO GOVORITE U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI!

2. SMANJITE DOŽIVLJAJ!

3. NE KORISTITE „NOVOHRVATSKU“ TERMINOLOGIJU I KONSTRUKCIJE!

4. INFINITIVI I STRIKTNO BUDUĆE VRIJEME „GRIZU ZA UŠI“

Ja, osobno, sam glumila svjedokinju kojoj se mlađa sestra želi udati, a maloljetna je.

Sve zajedno je trajalo cca. 4 sata, a ekipa je bila odlična tako da su ta 4 sata proletjela u stalnoj zezanciji. Upoznala sam predivne ljude i drago mi je što sam se i sama našla pred objektivom kamere. To će mi zasigurno ostati u jako lijepom sjećanju....

Image Hosted by ImageShack.us
Ekipa sa snimanja....(ona u crnobijelom sakoiću i sa osmijehom od uha do uha sam ja)

| 19:13 Komentari (15) Isprintaj #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.